Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, boravio je ovih dana u Tuzli. Na društvenim mrežama i javnim nastupima pohvalio se srdačnim dočekom građana, razgovorima s Tuzlacima i podrškom koju dobija širom Bosne i Hercegovine.
Međutim, ostalo je jedno važno pitanje na koje javnost zaslužuje odgovor.
Ako već godinama govori da obilazi sva stratišta u Bosni i Hercegovini, da odaje počast svim žrtvama bez obzira na njihovu nacionalnost i da poštuje stradanja sva tri naroda, zašto tokom boravka u Tuzli nije posjetio Kapiju?
Zašto nije zastao na mjestu najveće ratne tragedije u historiji Tuzle, gdje je 25. maja 1995. godine granata ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu ubila 71 mladu osobu, a više od 150 ranila?
Kapija nije samo spomenik. Kapija je rana grada koja nikada nije zacijelila. To je mjesto na kojem su ugašeni životi mladića i djevojaka koji su te večeri izašli u grad vjerujući da imaju budućnost.
Ako je Vukanović zaista političar koji poštuje sve žrtve i odbacuje nacionalne podjele, onda je Kapija bila mjesto koje je morao posjetiti. Ne zbog politike, ne zbog kamera, nego zbog principa koje javno zastupa.
Zato ostaje dilema: da li su priče o poštovanju svih žrtava i obilasku svih stratišta iskreno uvjerenje ili samo politička poruka koja dobro zvuči u javnosti?
Tuzlaci ne traže mnogo. Traže dosljednost. Jer onaj ko kaže da poštuje svaku žrtvu, mora to pokazati na svakom mjestu stradanja.
A Kapija je upravo jedno od tih mjesta.
