Novinarka Almasa Hadžić objavila je emotivan osvrt u kojem podsjeća na heroje odbrane Bosne i Hercegovine koji su, kako vrijeme prolazi, sve češće nepravedno zaboravljeni. Posebno se osvrnula na rahmetli dr. Nedreta Mujkanovića, ljekara koji je iz Tuzle otišao u opkoljenu Srebrenicu kako bi pomogao svojim kolegama i stanovništvu.
U svom tekstu Hadžić piše:
“Često se pitam koliko smo spremni pamtiti, a još više zaboraviti mnogobrojne heroje odbrane u protekloj agresiji.
Prije dva dana sva naša pažnja bila je usmjerena na datum kada je prije 31 godinu srpska zločinačka armada započela genocid nad Bošnjacima Srebrenice, a mnogo prije toga i nad Bošnjacima Podrinja.
Sjećali smo se mnogih, kako ubijenih tako i živih heroja Srebrenice, strahujući jesmo li pravedni spram onih koji su Srebrenici u određenim momentima mnogo značili, a čija smo imena, svjesno ili nesvjesno, zaboravili.
‘I kad jednog dana odem, znam ja to, niko neće ni znati da sam u trenucima srebreničkog užasa bio tamo’, rekao mi je jednom prilikom rahmetli Hakija Meholjić.
Da na komemoraciji prije dva dana nije bilo obraćanja Tonija Berklija, stranog novinara koji je u trenucima srebreničkog užasa ušao u Srebrenicu i tamo proveo mjesec dana, mnogi se ne bi sjetili rahmetli dr. Nedreta Mujkanovića, koji je iz Tuzle otišao da pomogne svojim kolegama u Srebrenici.
Odavno ga niko ne pominje, kao ni mnoge njegove, kako mrtve tako i žive kolege.
‘Pamtim hrabre ljude, pamtim i doktora Mujkanovića koji mi je spasio nogu, one koji su mi pružili utočište’, rekao je, između ostalog, Toni Berkli pred punom salom prisutnih na komemoraciji u Potočarima, od kojih mnogi, sasvim sigurno, nisu ni znali ko je bio doktor Nedret Mujkanović.
Nisu, jer njihovo zanimanje za Srebrenicu i njenu ratnu biografiju uglavnom počinje 11. jula ujutro sa zavijajućom sirenom vozila koje ih prevozi prema Potočarima i završava kasno poslijepodne, kada sa istim zvukom sirene ‘oslobađaju’ put prema Bratuncu, a potom grabe dalje prema Sarajevu.
U pravu je bio naš Hakija Meholjić.
