Slobodan znači biti neometan u donošenju vlastitih odluka u situacijama kada postoji mogućnost izbora. Ovih dana povela se žestoka javna rasprava o nastupima estradnih zvijezda na Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, koja je dovela do otkazivanja koncerata niza izvođača koji nisu shvatili da je druga strana slobode odgovornost. U ovom slučaju radi se o moralnoj i humanističkoj odgovornosti i, umjesto što se artisti nemušto pravdaju, trebaju biti spremni na posljedice u budućnosti.
Međutim, niko nema pravo te artiste izjednačavati s ratnim zločincima i svoj gnjev zbog nemoći da se dostigne pravda, u pravnom i kosmičkom smislu, ispoljavati na artistima koji objektivno sa zločinima nemaju ništa. Jako je teško imati iste aršine, ali ako tražimo pravednost, onda barem pokušajmo.
Bojim se da će se gnjev javnosti razbiti na bivšem pjevaču kultnog benda iz Sarajeva, a da će ostali, više „gradska raja“, izvođači biti zaboravljeni. Tako je svojevremeno sav gnjev iskaljen na košarkašu Mulaomeroviću, što traje i danas, dok smo razne Staniće proglašavali legendama lokalnih klubova i dočekivali otvorenih ruku.
Ako želimo biti slobodni građani, onda pustimo da se artisti suoče s posljedicama svojih slobodnih odluka. Imamo izbor otići ili ne otići na koncert, kao što se i organizatori koncerata koji su otkazani trebaju suočiti s penalima, dodatnim troškovima i, na kraju krajeva, s osudom ili podrškom publike (u ovom slučaju, izgleda, birača).
Tržište uvijek daje najbolje odgovore, a hvala i novinarima koji su iskopali informacije, jer su one ključ za djelovanje tog mehanizma. Kakav će krajnji rezultat toga biti, vidjet ćemo, jer je tržište nepredvidivo. Slobodne odluke nekada znače i slobodan pad, ali ne treba nikoga gurati preko litice. Ako tako treba biti, tržište će umjesto nas počiniti „zločin“.
