U Memorijalnom centru Potočari danas je deset žrtava genocida konačno našlo svoj smiraj. Deset porodica je nakon trideset i jedne godine prebiranja po masovnim grobnicama ukopalo šaku kostiju svojih najmilijih, obilježavajući tri decenije od najvećeg zločina na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata. I dok cijeli civilizovani svijet danas s dubokim pijetetom odaje počast srebreničkim mučenicima, u onom dijelu Bosne i Hercegovine koji se, nažalost, administrativno naziva Republikom Srpskom, mrak je gušći, a poruke mržnje bolesnije i glasnije nego ikad prije.
Tamo nema ni truna stida. Nema ni mrvice ljudskog kajanja. Tamo se, naprotiv, s potpunim odsustvom bilo kakvog civilizacijskog koda, danas otvoreno i javno pozivalo na – ponavljanje genocida!
Jer, kako drugačije nego kao čisti, nepatvoreni fašizam i poziv na klanje tumačiti scenu koja je danas zabilježena na Zvorničkom jezeru, kod Kamenog mosta na skretanju za Novo Selo? Neposredno nakon što je završen ukop u Potočarima, dok su se kolone ožalošćenih ljudi vraćale kućama, sa jednog od tamošnjih splavova treštala je muzika. Sa zvučnika su urlali stihovi od kojih se ledi krv u žilama:
“Srebrenice, ti si meni mila. Da Bog da se triput ponovila!”
Kako javlja portal Podrinjemedia, ovaj monstruozni krik bolesnog uma odjekivao je čitavim krajem, parajući tišinu i duboko uznemirujući preživjele Srebreničane i građane koji su se kretali iz pravca Potočara prema Zvorniku. Naravno, uz ovakav repertoar išla je i nezaobilazna, uobičajena ikonografija – ponosno istaknute fotografije osuđenih ratnih zločinaca, krvnika koji su rukovodili operacijama strijeljanja dječaka i muškaraca u julu 1995. godine.
Ovo više nisu samo izolovani incidenti nekakvih pijanih pojedinaca, kako to lokalne vlasti vole opravdati. Ovo je dijagnoza jednog duboko oboljelog društva koje se već tri decenije hrani narativom da je zločin nad komšijama herojstvo. Dok majke Srebrenice padaju u nesvijest preko nišana u Potočarima, svega nekoliko kilometara dalje slavi se klanje njihove djece. Slavi se uz alkohol, splavove i pjesme koje prizivaju nove jame i nove masovne grobnice.
Ova slika s podrinjskih splavova je ogledalo politike koja vlada tim entitetom. Kada predsjednik tog entiteta javno negira genocid, kada institucije finansiraju negatore, a sistem štiti ratne zločince, onda je potpuno prirodno da polusvijet na jezeru urla stihove koji prizivaju reprizu srebreničkog pakla.
I zato, neka nam niko više ne priča o suživotu s onima koji u srcu nose želju za novom Srebrenicom. Dok međunarodna zajednica drži jalove govore o miru, a domaće pravosuđe šuti na očigledno raspaljivanje nacionalne i vjerske mržnje, Podrinjem ponovo odjekuju prijetnje klanjem.
Zato nam oči moraju biti širom otvorene. Jer oni koji danas na splavovima pjevaju o novom genocidu, sutra će, ukaže li im se prilika, bez truna oklijevanja uzeti puške u ruke. Istina se mora braniti, a zaborav – zaborav bi nam u ovakvom okruženju bio ravan samoubistvu.
E.S.
