Prolaze godine, sjećanje blijedi. Prošla je 32 godina od pogibije pripadnika Izviđačko – diverzantskog voda Šejtani Armije Republike Bosne i Hercegovine iz Tuzle.
Svoje prve akcije Šejtani su, prema sjećanjima saboraca, imali prije 15. maja 1992. godine na području kalesijske općine kada su uspjeli zaustaviti dalje napredovanje srpskih vojnih i paravojnih jedinica.
Kobnog dana na padinama Majevice, Mirza i njegovi Šejtani izviđali su teren dok su se neprijateljske jedinice povlačile ka Banj Brdu. Nažalost, upali su u njihovu zasjedu…
Nekad ranije objavljena je vijest da su tog dana poginula devetorica Šejtana. Ipak, redakciji portala Tuzlapress.ba javio se Amir Ramić, izravni učesnik bitke, koji je o tragičnom danu napisao:
“Mi smo stradala ni lokaciji Suha česma kod releja Stolice iz pravca Goduša. Tada smo upali u zasjedu jer komanda nije bila upućena da se vojska iz Rudarske čete povukla i da su dvojica njihovih vezista prešli u četnike. Tada je poginuo Mirza Hadžimehmedović, Rusmir Agić, Enes Halilović i Nermin Čaklovica”, navodi on i dodaje:
“Ja sam tada bio teško ranjne i zahvaljujući Križevačkoj četi i Šesanamu Ćosiću – Kugli isčupani smo iz okruženja. Ja sam primio više od 20 metaka i gelera koje i danas imam u svom tijelu. Dugo sam se liječio u BiH i inostranstvu i na kraju sam uspio preživjeti. Cilj mi je da mene i ostale saborce u medijima ne sahranjujete jer smo, hvala Bogu, preživjeli. Žao mi je što neke od ulica nisu nazvane i po Enesu Haliloviću i Nerminu Čaklovici jer su dali veliki doprinos u odbrani Bosne i Hercegovine”, naveo je Amir Ramić.
O Šejtanima je, dakle, malo toga ostalo zapisano, ali smo napokon dobili vjerodostojno svjedočenje o 17. septembru 1992. godine. Ostaje nam da se sjećamo Šejtana . Neka im je vječni rahmet i slava!
