U političkom metežu predizbornih kampanja u kojem dominiraju buka, botovske podvale i jeftini populizam, rijetkost je sresti čovjeka koji svoj autoritet ne crpi iz praznih parola, već iz skoro dvije decenije mukotrpnog rada u sistemu. Miralem Huremović, diplomirani pravnik, dugogodišnji društveni i sportski radnik, vijećnik u Kalesiji i pomoćnik direktora Zavoda zdravstvenog osiguranja TK, na listi SDA za Skupštinu Tuzlanskog kantona nalazi se pod rednim brojem 34.
Na prošlim lokalnim izborima pomeo je konkurenciju s 2.221 preferencijalnim glasom — što je više od 35 posto ukupnih glasova koje je stranka osvojila u njegovoj općini. U razgovoru za naš portal, bez rukavica i bez uvijanja, Huremović objašnjava zašto je zdravstvo pitanje opstanka naroda, kako je digitalizacijom ukinuo redove i čekanja, te zašto novi saziv vlasti moraju preuzeti operativci s terena, a ne salonski demagozi.
„NE MOŽEŠ PREKO NOĆI NA DESETU STEPENICU I GLUMITI VLAST“
Gospodine Huremoviću, na terenu ste decenijama, prošli ste put od pripravnika do rukovodioca. Kako biste u nekoliko rečenica sebe definirali biračima koji vas još nisu lično upoznali?
– Ja sam čovjek iz naroda. Dolazim iz Kalesije, radim u Tuzli u Zavodu zdravstvenog osiguranja već 18 godina i svakodnevno sam u neposrednom kontaktu s ljudima. Prošao sam sve faze života i rada: od nevladinog sektora, sportskih terena, do najsloženijih poslova u zdravstvenom sistemu. Zbog toga jednako razumijem i potrebe djece, i probleme radnika, i muke penzionera. Dostupan sam 24 sata dnevno, bez trijaže i bez protokola. Moje pravilo je jednostavno: ako čovjek ima problem, rješavamo ga odmah.
Često ističete da politiku ne doživljavate kao funkciju, već kao direktnu obavezu. Šta to u praksi znači?
– Znači da ne možete preskakati stepenice! Neko ko nikada nije bio obični referent ili radnik, pa šef, pa savjetnik, ne može razumjeti težinu odgovornosti koju nosi rukovodeća pozicija. Danas mnogi žele preko noći skočiti na desetu stepenicu, sjesti u fotelju i upravljati sudbinama, a pojma nemaju o zakonu, procedurama ni posljedicama. Zato i imamo katastrofalne poteze koji koštaju i narod i državu. Ja sam prošao svaku stepenicu i znam kako sistem diše. Vrijeme jeftinih obećanja je prošlo. Danas se svaki potez mjeri konkretnim rezultatom i građani to vide.
SVELI SMO PROCEDURU SA NEKOLIKO SATI NA NEKOLIKO KLIKOVA
Zdravstvo je oblast u kojoj provodite radni vijek. Građani TK su godinama trpjeli birokratska maltretiranja, od šaltera do šaltera. Šta ste konkretno promijenili?
– U Zavodu zdravstvenog osiguranja TK, na čelu s direktorom Denisom Husićem i uz moj direktan operativni doprinos, uveli smo tihu revoluciju. Sjetite se kako je to izgledalo: bolesnik ili dijabetičar ustane ujutro, čeka satima u Domu zdravlja za potvrdu za ortopedsko pomagalo, pa s tim papirom ide u poslovnicu zdravstvenog osiguranja po pečat, pa tek onda u apoteku! Tri ustanove, trošenje vremena, maltretiranje bolesnih ljudi. Mi smo sve to digitalizirali! Spojili smo sistem i sveli proceduru sa nekoliko sati na nekoliko klikova, na nekoliko sekundi!
Isto smo uradili s uputnicama za CT i magnetnu rezonancu. Ranije se papir nosao između UKC-a, domova zdravlja i poslovnica. Danas to ide kroz informacioni sistem u sekundi, a uvezivanjem javnog i privatnog sektora liste čekanja smo sveli na minimum. U Švedskoj se na magnet čeka po šest mjeseci, a kod nas hitni pacijenti to završavaju u toku dana. To su konkretne reforme, a ne prazne priče s govornica.
Ipak, građani i dalje nailaze na prepreke. Gdje je zapelo na višim nivoima vlasti?
– Zapelo je u zastarjelim propisima s nivoa Federacije BiH! Zakon o zdravstvenom osiguranju vuče korijene iz devedesetih, Zakon o zdravstvenoj zaštiti star je preko 15 godina, a federalna nomenklatura usluga ne prati savremenu medicinu. Pojavi se moderna terapija vani, a kanton ne može refundirati novac roditeljima bolesnog djeteta jer ta usluga ne postoji u zastarjelom federalnom šifrarniku!
Standardi i normativi su rigidni: zamislite da manja općina ne može dobiti centar za mentalno zdravlje jer joj fali administrativni cenzus od 55.000 osiguranika! Kao budući zastupnik u Skupštini TK neću šutjeti pred takvim apsurdima. Pokrenut ćemo snažne inicijative prema Federaciji da se ti okovi skinu. Ako nemamo siguran i efikasan zdravstveni sistem, džaba su nam poslovi — ljudi će odlaziti vani zato što ne vjeruju da će im dijete biti adekvatno liječeno.
PRNJAVOR KAO DOKAZ: ZA DEVET MJESECI URAĐENO VIŠE NEGO ZA DESET GODINA
Predsjednik ste Vijeća Mjesne zajednice Prnjavor u Kalesiji. Kako na mikro-nivou izgleda vaša formula rada?
– Znam raditi s projektima. Ne čekam da pare padnu s neba, niti kukam. U proteklih osam do devet mjeseci u MZ Prnjavor realizirali smo projekte u vrijednosti od oko 120.000 konvertibilnih maraka! Odgovorno tvrdim da se u prethodnih deset godina nije toliko uložilo.
Kako? Tako što sam u decembru prošle godine, dok su se drugi bavili ispraznim debatama, sjeo i napisao projektne aplikacije prema kantonu i višim nivoima. Potpuno smo renovirali prostorije mjesne zajednice, stvorili moderan multifunkcionalan prostor za omladinu i građane, uredili infrastrukturu. To je model koji želim primijeniti na cijeli Tuzlanski kanton: prepoznaj problem, napiši projekat, povuci novac iz fondova i riješi stvar!
Kalesija i mnoge druge općine u TK i dalje imaju problem s elementarnim stvarima poput kanalizacione mreže, a kanton se guši u saobraćajnoj izolaciji. Kako to presjeći?
– Budžet općine Kalesija je oko 20 miliona maraka, od čega većina ide na tekuće održavanje i administraciju. Kalesija iz svog budžeta ne može riješiti pitanje kanalizacije ni za dvadeset godina! Zato nam trebaju jaki zastupnici u Skupštini TK koji će povezati općine s kantonalnim i federalnim budžetom, ali i međunarodnim fondovima.
Što se tiče saobraćajne deblokade i brze ceste prema Doboju i Zvorniku, to je pitanje života i opstanka privrede. Bez moderne putne mreže nema novih investitora, nema fabrika, nema radnih mjesta. I ne zanima me ko je šta propustio uraditi jučer. Ja sam rođen 1983. godine, dijete sam iz patriotske porodice i gledam isključivo naprijed. Aktuelna vlast u protekle četiri godine na ovom planu nije uradila gotovo ništa. Nećemo više čekati da nas drugi vuku za nos.
BESPLATAN SPORT ZA SVU DJECU – KLJUČ ZDRAVOG DRUŠTVA
Kao dugogodišnji sportista i sportski radnik, često ponavljate da omladinska politika mora dobiti sasvim novu dimenziju. Koji je vaš plan?
– Moramo djecu izvući s ulice i odvojiti ih od ekrana, a to možemo samo ako im omogućimo potpuno besplatno, dostupno i kvalitetno treniranje! Bilo da se radi o fudbalu, košarci, odbojci ili atletici. Ako dijete uvedete u sportsku dvoranu i na stadion, gdje će provesti pet ili deset godina učeći se disciplini, fer-pleju i radnim navikama, iz tog sistema izaći će stabilna, psiho-fizički zdrava ličnost sa samopouzdanjem. To je temelj zdrave nacije i patriotske snage koja sutra treba nositi Bosnu i Hercegovinu! Ulaganje u sport nije trošak, to je najisplativija investicija u budućnost.
SKANDIRANJE U ČARŠIJI I PORUKA BIRAČIMA
Nedavno je na predizbornom skupu u Kalesiji vladala atmosfera kakva se rijetko viđa — cijela sala skandirala je Vaše ime: „Mire, Mire…“! Najteže je, kažu, dobiti priznanje u svojoj čaršiji. Šta vam to znači?
– To skandiranje nije nastalo preko noći, niti je bilo naručeno. To je rezultat dugogodišnjeg prisustva među tim ljudima. Narod ne možete prevariti. Oni znaju da sam bio s njima i kad su bile poplave i klizišta, i kad je trebalo organizirati humanitarnu pomoć, i kad je trebalo riješiti problem u ambulanti ili školi. Moja porodica je u Kalesiji decenijama prepoznata po poštenju i patriotskom radu, i ovo povjerenje shvatam kao veliku obavezu. Podrška stiže iz cijelog kantona jer ljudi traže konkretna rješenja, a ne prazna mudrovanja.
Za kraj, poruka biračima pred glasanje 4. oktobra. Kako se snaći u poplavi stranačkih botova i lažnih profila?
– Građanima šaljem vrlo jasnu poruku: ne nasjedajte na plaćene botovske skripte i montirane napade po društvenim mrežama! To nisu stvarni ljudi, to su softveri programirani da siju otrov i defetizam. Otvorite profile kandidata, pogledajte šta su ti ljudi radili godinama unazad. Da li su se pojavili samo dva mjeseca pred izbore ili iza njih stoji kontinuitet rada za narod?
Ove godine, zahvaljujući novim pravilima, izbori su transparentniji nego ikad i vaš glas ne može biti ukraden. Zato izađite na izbore! Nemojte da vas brojevi zbune — birajte ljude po djelima i karakteru. Na listi Stranke demokratske akcije za Skupštinu Tuzlanskog kantona stojim pod rednim brojem 34. Nudim svoje znanje, energiju, obraz i rad. Glas za broj 34 je glas za radnike, za sportiste, za red u zdravstvu i za snažan, razvijen Tuzlanski kanton!
E.Sk
