Mustafa Hukić Huka, jedan od najvećih fudbalera u bogatoj historiji tuzlanske Slobode, poginuo je 7. augusta 1999. godine, u 48. godini života. Dvije i po decenije kasnije, njegovo ime i dalje zauzima posebno mjesto u historiji tuzlanskog kluba i sporta.
Hukić je rođen 6. februara 1951. godine u tuzlanskom naselju Mosnik. Prošao je sve omladinske selekcije Slobode, a za prvi tim debitovao je sa svega 16 godina. Dres matičnog kluba nosio je od 1969. do 1978. godine.
Bio je član čuvene generacije Slobode koja je ostvarila jedan od najvećih uspjeha u historiji kluba – osvojila treće mjesto u prvenstvu tadašnje Jugoslavije. Sjajnim igrama, ali i kapitenskom harizmom, Hukić je postao jedan od simbola Slobode i miljenik navijača.
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je pet puta.
Nakon odlaska sa Tušnja 1978. godine, Hukić je karijeru nastavio u Osijeku, gdje je igrao do 1981. godine. Potom je kratko nastupao u američkom San Joseu, a zatim i za turski Adana Demirspor.
Godine 1985. vratio se u Tuzlu i Slobodu, gdje je završio igračku karijeru. Međutim, njegov fudbalski put time nije završen.
Hukić se posvetio trenerskom poslu, a Slobodu je vodio od 1994. do 1999. godine. Istovremeno je bio selektor B reprezentacije Bosne i Hercegovine, te pomoćnik Fuada Muzurovića u A reprezentaciji BiH.
Njegov život tragično je prekinut 7. augusta 1999. godine. U trenutku smrti bio je trener Slobode i član stručnog štaba reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Za generacije Slobodinih navijača Mustafa Hukić Huka ostao je mnogo više od fudbalera i trenera. Ostao je simbol jednog vremena, čovjek koji je svojim igrama, odnosom prema klubu i fudbalskim znanjem ostavio dubok trag u Tuzli.
Sedam godina? Ne. Dvadeset sedam godina je prošlo, ali Huka i dalje živi u pričama o velikoj Slobodi, na Tušnju i među generacijama koje ga pamte.
Mustafa Hukić Huka – legenda koja ne odlazi.
