Početak predizborne kampanje Naše stranke u Tuzli ogolio je do kraja svu dvoličnost, bezidejnost i provincijalni diletantizam sarajevske centrale koja grad soli doživljava isključivo kao usputnu stanicu za namirivanje stranačkih kompenzacija.
Krenulo je, kako i priliči onima koji usta puna pravne države i evropskih standarda koriste samo za mikrofone, otvorenim gaženjem propisa. Iako je nadležna inspekcija izričito donijela zabranu političkih okupljanja na Trgu slobode, gospoda iz Naše stranke odlučila je da za njih pravila ne važe. Bahato, bez pardona i u maniru onih protiv kojih navodno decenijama ratuju, prvi su prekršili zabranu, poslali jasnu poruku tuzlanskim institucijama šta misle o zakonima kada im zatreba scenografija za slikanje.
No, još je tužniji i mučniji bio politički dekor tog skupa. Kao i u svakom izbornom ciklusu kada u Tuzlanskom kantonu dotaknu dno, ponovo su iz naftalina izvukli i gurnuli pred kamere Selima Bešlagića – čovjeka koji je, hvala Bogu na zdravlju, već zagazio u devetu deceniju života.
Zar je moguće da stranka koja se busa u prsa mladošću, novim politikama i progresivnim idejama, u čitavom Tuzlanskom kantonu nema koga ponuditi osim čovjeka u dubokoj starosti? Je li im Bešlagić postao jedina slamka spasa i vječiti alibi, samo zato što im je jedini u historiji donio pokoji mandat u ovoj sredini? Žalosno je i degutantno gledati kako sarajevski lideri troše i rabe ime i prošlost jednog veterana kako bi zamaskirali vlastitu kadrovsku pustoš na terenu.
Vrhunac predizbornog igrokaza bila je šetnja gradom pod parolom „Tuzla je Sloboda“. Dijelili su nekakve brendirane lopte, glumeći lokalpatriotizam i ljubav prema tuzlanskom simbolu, dok je prava radnička Sloboda u tom danu igrala utakmicu na Tušnju! Ako im je toliko stalo do Slobode i njenih simbola, zašto ta stranačka svita nije kupila barem 100 ulaznica – ionako ih na toj šetnji nije bilo ni toliko – pa sjela na tribine i ostavila konkretan novac klubu u teškim trenucima? Umjesto stvarne podrške, građanima su ponudili jeftini marketinški cirkus i dijeljenje lopti po čaršiji.
Kada se podvuče crta, poruka ove tuzlanske parade je kristalno jasna: Našoj stranci Tuzla i Tuzlanski kanton nikada nisu bili bitni, niti će biti. Ovdje se ne radi ni o radnicima, ni o blokiranim cestama, ni o uništenom kantonu. Cijela ova farsa služi samo jednoj svrsi – da se Sabina Ćudić i nekolicina povlaštenih iz centra Sarajeva preko kompenzacionih lista dokopaju još jednog unosnog parlamentarnog mandata i sigurne fotelje. Sve ostalo je goli folklor, maskarada i podcjenjivanje zdrave pameti Tuzlaka.
A lopte su crveno – bijele, kao da su namijenjena navijačima Crvene Zvezde.
E.S.
