Sjećate li se one pretenciozne, pompezno napuhane političke sapunice iz 2020. godine kada je tuzlanskoj javnosti podvaljen takozvani „Progresivni blok“? Četiri navodno nova, mlada, nepotkupljiva i progresivna gradska vijećnika trebala su, prema režiranim medijskim prilozima i PR hvalospjevima, iz temelja prodrmati uspavanu tuzlansku političku močvaru.
Danas, šest godina kasnije, na Općim izborima 2026. godine, od te famozne „revolucije“ ostali su samo prah, pepeo i goli politički oportunizam. „Progresivci“ više nisu ni politički mladi, a još su manje principijelni.
Dovoljno je pogledati gdje su završili akteri ove tuzlanske političke šarade:
-
Admir Čavalić: Nekadašnja perjanica Stranke za BiH, koja je sa tog brenda crpila pažnju, shvatio je odakle vjetar puše pa je ekspresno prešao u Narod i pravdu (NiP) Elmedina Konakovića.
-
Esana Kavazbašić-Huskanović: Od tobožnje građanske avangarde i intelektualne priče u Mirsadovoj „Platformi za progres“, napravila je ideološki i estetski salto mortale ravno u krilo „Snage naroda“ Rame Isaka! Od progresivne alternative do mahanja Isakovim pendrecima i političkim cirkusom – kakva tragikomična evolucija.
-
Selma Ćatibušić: Također je napustila propalu Platformu za progres čim se ugasila medijska pažnja, pronašavši novu luku pod kišobranom Naše stranke.
-
Omer Berbić: Jedini koji formalno nije promijenio dres Naše stranke, ali je ostao upamćen po tome da je čitavu političku karijeru sveo na populistički performans i virtuelne ratove na društvenim mrežama.
Šta je zapravo bio učinak ovog samoprozvanog kvarteta u realnom životu Tuzlaka? Apsolutno ništa.
Njihov domet sastojao se od jeftinih performansa, slikanja za Facebook i montiranja jedne jedine klupe u jednom tuzlanskom naselju, što su pokušali predstaviti kao epohalno civilizacijsko dostignuće. Bavili su se čistim trivijalnostima i simuliranjem rada dok su krupni procesi i javni resursi prolazili mimo njih.
Vrhunac njihove kolektivne obmane bio je onaj sramotni bilbord na kojem su se slavodobitno pohvalili kako su se „izborili za neposredne izbore u mjesnim zajednicama“. Izborili se na papiru i na plakatu – jer u stvarnosti od tih izbora u mjesnim zajednicama građani Tuzle nisu vidjeli ni slova! Pozicija je nastavila da radi šta hoće, sistem je ostao zabetoniran, a samozvani progresivci su pokupili lajkove i bilbordom oprali sopstvenu nemoć.
Šest godina kasnije, maske su brutalno pale. Niti je tu bilo bloka, niti ideologije, a ponajmanje progresa. Bila je to samo odskočna daska za ličnu promociju i namještanje na izborne liste za 2026. godinu, gdje se sada svako bori isključivo za sopstvenu fotelju i mandat, rasuti po različitim stranačkim taborima. Građani Tuzle su, kao i obično, poslužili samo kao statisti u njihovom ranom političkom pubertetu.
E.Sk
