Dok Sevlid Hurtić i njegova družina iz „BH Zelenih“ danas glume principijelne patriote, dijele saksije po Sarajevu i grme preko plaćenih saopštenja, arhiva neumoljivo svjedoči o tome kako izgleda njihov stvarni politički moral kada se ugase kamere, a na sto stavi podjela fotelja sa SNSD-om.
Valja osvježiti pamćenje i jasno posložiti činjenice iz septembra 2020. godine u Skupštini grada Doboja.
Tada je dobojski parlament jednoglasno usvojio sramnu odluku da jedna gradska ulica ponese ime po Goranu Nikoliću – makedonskom dobrovoljcu koji je u redovima Vojske RS ratovao protiv države Bosne i Hercegovine, a čijoj je porodici Milorad Dodik lično uručio medalju zasluga za narod.
Ko je omogućio i bez imalo stida podržao takvu odluku? Upravo bošnjački odbornici, među kojima su glavne perjanice bili:
-
Sevlid Hurtić i Amir Hurtić (tadašnja Niezavisna lista Doboj – NLD)
-
Esmin Mahmutović i Izaim Hadžikadunić (SDP)
-
Murvet Bajraktarević (SBiH)
Kakav to čovjek, koji se u javnosti busa u prsa statusom „oficira Armije Republike Bosne i Hercegovine“ i prodaje priču o borbi za povratnike, može mirne savjesti pritisnuti taster i dići ruku da borac agresorske vojske dobije ulicu u Doboju? Odgovor je jasan: samo onaj kome su fotelja i dodvoravanje lokalnim moćnicima preči od svake žrtve, časti i vojničke zakletve.
I nije to bio nikakav nesmotreni incident. Bila je to direktna ulaznica za vlast.
Prije tih lokalnih izbora 2020. godine, pomenuti politički akteri potpisali su zvaničnu koaliciju sa SNSD-om Milorada Dodika. Cijena ulaska u vlast i zauzimanja funkcije predsjednika Skupštine grada Doboja, koju je Hurtić tada prigrabio, plaćena je glasanjem za ulice borcima protiv sopstvene domovine.
Isti taj Sevlid Hurtić danas nema problem da trči u zagrljaj tom istom Miloradu Dodiku – čovjeku koji otvoreno negira genocid u Srebrenici, psuje presude i najbrutalnije vrijeđa vjerska osjećanja Bošnjaka nazivajući ezane sa džamija „arlaukanjem imama“. Kada treba dijeliti funkcije, ministarstva i budžetske pozicije, Hurtiću ne smeta ni negiranje genocida, ni gaženje dostojanstva naroda koji tobože predstavlja.
Zato, kada „mali zeleni“ ponovo krenu držati moralne lekcije, dijeliti sadnice i prosipati šuplje priče o poštenju, neka prvo građanima objasne: kako se od “oficira Armije RBiH” postaje dizač ruku za ulice vojnicima VRS-a i Dodikov najodaniji politički potrčko? Papir i glasanja u Doboju ne lažu, a narod sve pamti. Ako ne pamti evo podsjećanja.
Vidim/o krenuli ste sa predizbornim okupljanjima. Neka, tako i treba. To sam vam i sugerisao u tekstu, ali, ruku na srcu, kampanje su vam slabo posjećene. Znam/o da više volite oči u oči, a šta se poslije toga dogodi možda će se nekada povesti istraga.
Nedim Salaharević
