Dok se u Beogradu uz državne i vojne počasti sahranjuje osuđeni ratni zločinac Ratko Mladić, dok se sa tribina Marakane urla zlokobni poklič „Pravac Potočari“, a po Bratuncu i manjem bh. entitetu osviću fašistički grafiti i otvoreno zastrašuju bošnjački povratnici, institucija koja sebe gordo naziva Vijećem Kongresa bošnjačkih intelektualaca – šuti kao zalivena.
Šuti centrala u Sarajevu, ali još sramotnije šuti Regionalna organizacija VKBI Tuzla – ona ista koja se voli samoproglasiti „najvrijednijom i najaktivnijom“.
Postavlja se jednostavno, golo pitanje: zašto postojite?
Služi li to udruženje isključivo kao sterilni elitistički kružok za promociju opskurnih knjiga, međusobno tapšanje po ramenima, poziranje za društvene mreže i jalovo palamuđenje na zatvorenim tribinama? Je li suština vašeg akademskog zvanja u tome da se obuku svečana odijela i toalete, nahrani vlastiti ego pred kamerama, a onda mirno ode kući dok se nad glavama povratnika u Podrinju ponovo nadvijaju prijetnje i strah?
Ako vam je to domet, ako niste u stanju jasno, glasno i institucionalno sasuti istinu u lice zvaničnom Beogradu i osuditi glorifikaciju najmonstruoznijeg zločicaa na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata – odmah se sami ugasite! Poštedite ovaj narod lažnog predstavljanja.
Ili je posrijedi nešto mnogo prizemnije i podlije? Da se slučajno ne zamjerite? Da ne ugrozite lagodne vikend-šetnje Knez Mihailovom, kafu na Kalemegdanu ili prolaz bez zastoja na srbijanskoj granici? Strahujete li da bi vas neko na graničnom prijelazu mogao prepoznati ili staviti na kakvu crnu listu, pa je sigurnije sakriti se u mišiju rupu i čekati da oluja prođe?
Biti istinski bošnjački intelektualac kroz historiju je značilo biti prva linija odbrane naroda, kičma koja se ne savija i glas koji grmi kada svi drugi zašute. U verziji tuzlanskog i bh. VKBI-ja, to se pretvorilo u provincijsku farsu bez ikakvih kriterija, gdje se članstvo dijeli po jaransko-stranačkim vezama i kafanskim preporukama. Da se gleda stvaran naučni autoritet, društveni angažman i moralna težina, većina današnjih „uglednika“ iz RO Tuzla ne bi mogla ni priviriti toj organizaciji.
I dok SANU (Srpska akademija nauka i umetnosti) decenijama neumoljivo, strateški i agresivno melje na svim ideološkim i medijskim frontovima, s druge strane ima salonske mudrace, akademske kukavice i foteljaške patriote. Do iduće promocije, idućeg koktela i novog kruga lažnog elitizma – dok narod i državu nema ko da brani perom i autoritetom. Jadno, licemjerno i sramotno.
Zbog čega ovaj RO – zato što je prva linija odbrane od SANU-a. Valjda će skontati.
E.Skokić
