Iako nije uobičajeno, moram se osvrnuti na novu šokantnu trgovinu Bakira Izetbegovića, za koju saznajemo upravo od njega. Bakir Izetbegović javno je priznao nešto što bi u svakoj uređenoj državi izazvalo ozbiljan politički skandal. Semiru Efendiću ponudio je mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ako odustane od kandidature za Predsjedništvo BiH i podrži kandidata SDA.
Nije ponudio program za državu. Nije govorio o ekonomiji, sigurnosti, evropskom putu niti poboljšanju života građana. Ponudio je jednu od najvažnijih državnih funkcija u zamjenu za uklanjanje političkog protivnika.
Sebi Predsjedništvo, Efendiću Vijeće ministara, a građanima još četiri godine političke trgovine.
Najšokantnije je što Izetbegović nudi funkciju koju nema i o kojoj ne može sam odlučivati. Nije pobijedio na izborima, nema parlamentarnu većinu niti mandat za formiranje vlasti, ali već dijeli najviše državne pozicije kao da su njegovo porodično vlasništvo. Doduše, to i liči na Izetbegoviće.
To je doslovno dijeljenje kože zeca koji je još duboko u šumi.
Ovakvom ponudom poniženi su i Semir Efendić i cijela Stranka za Bosnu i Hercegovinu. Izetbegović im je otvoreno poručio da ih ne vidi kao ravnopravne partnere, nego kao političke sluge koje trebaju donijeti glasove, odustati od vlastitog kandidata i stati iza SDA.
Kada je Efendić pitao zašto kandidat za Predsjedništvo mora biti iz SDA, Izetbegović je to nazvao dokazom njegovih „prevelikih apetita“. Dakle, kada Bakir traži Predsjedništvo, to je navodno državna odgovornost. Kada druga stranka želi vlastitog kandidata, onda je to preveliki apetit.
Sada bi SBiH trebala krenuti istim putem: odreći se vlastite kandidature, predati svoje glasove Bakiru i nadati se da će poslije izbora dobiti obećanu fotelju.
Posebno je nevjerovatno Izetbegovićevo objašnjenje da je Efendić neiskusan lokalni političar koji nije dorastao funkciji člana Predsjedništva BiH. Ako je nedorastao Predsjedništvu, kako je onda dovoljno sposoban da vodi Vijeće ministara i usklađuje rad kompletnog državnog izvršnog nivoa?
Dok se građani suočavaju s rastom cijena, malim penzijama, odlaskom mladih, urušenim zdravstvom i nesigurnošću, predsjednik SDA vrijeme troši na tajne političke pregovore, uklanjanje protukandidata i trgovinu državnim funkcijama, a sve to samo i jedino da bi sebi nekako navukao funkciju člana Predsjedništva BiH.
Denis Bećirović ga je 2022. uvjerljivo porazio sa skoro 120.000 glasova razlike. Umjesto da prihvati poruku birača, Izetbegović četiri godine kasnije pokušava političkom trgovinom, na kojoj SDA počiva otkako je on vodi, ostvariti ono što nije uspio dobiti njihovim glasovima.
Ovo je ujedno poruka i objašnjenje zašto nijedna stranka ne želi sa SDA. Izetbegović ne traži partnere, nego podanike. Druge stranke koristi dok mu trebaju, oduzima im identitet, troši njihovu podršku i odbacuje ih kada više nisu korisne. Sve koji ovo ne žele proglašava izdajnicima.
Nakon ovakvog javnog priznanja, ko može vjerovati obećanjima SDA? Ko može biti siguran da sutra neće biti iskorišten kao DF? Ko želi biti partner stranci koja državne funkcije koristi kao sredstvo za ostvarivanje ličnih ambicija jednog čovjeka?
Bosna i Hercegovina nije Bakirova privatna prćija. Predsjedništvo nije porodično nasljedstvo, Vijeće ministara nije nagrada za poslušnost, a političke stranke i njihovi birači nisu sluge SDA.
