Predsjednik Narodne skupštine RS Nenad Stevandić ponovo je demonstrirao svoj prepoznatljivi politički talenat – spoj kafanskog rječnika, uličnog siledžijstva i jeftinog militarističkog patosa. Fasciniran vojnom paradom i zveckanjem oružjem Vojske Srbije na Pešterskoj visoravni, Stevandić je osjetio potrebu da se oglasi na društvenim mrežama, dijeleći lekcije imaginarnim neprijateljima i prijeteći da „neće imati vremena ni da se predaju jer će brzinom svjetlosti dobiti po tintari“.
Iza ove tragikomične objave krije se providna, opasna i već viđena matrica:
-
Izmišljanje vanjskog neprijatelja za skretanje pažnje s unutrašnjeg kolapsa: Ko to tačno napada srpski narod i Republiku Srpsku? Ko se to „razgoropadio“ osim režimske propagande koja fabrikuje ratne psihoze svaki put kada treba sakriti prazne budžete, dugove koji dolaze na naplatu i rasprodaju javnih dobara? Niko ne prijeti narodu – prijetnja su funkcioneri koji narod drže kao taoce svoje korupcije.
-
Uličarski vokabular na čelu najvišeg zakonodavnog tijela: Izrazi poput „dobiti po tintari“ i „odmah će nagrabusiti“ priliče seoskim kabadahijama ispred zadruge u sitne sate, a ne predsjedniku parlamenta. Spuštanjem javnog diskursa na nivo uličnog obračuna, Stevandić samo ogoljava vlastitu nemoć i manjak elementarne političke kulture.
-
Podgrijavanje tenzija na tuđi račun: Lako je Stevandiću iz udobne fotelje, obezbijeđenom budžetskim privilegijama, prizivati sukobe i junačiti se srbijanskim tenkovima u Sandžaku. Građani ovog entiteta – i Srbi, i Bošnjaci, i Hrvati – odlično znaju kako završavaju avanture onih koji su devedesetih obećavali brze pobjede, dok su njihova djeca ginula, a politička elita brojala milione.
Poruka kojom završava svoj istup – „Eto, sad pametno“ – zapravo je najbolja dijagnoza samog Stevandića. Da ima imalo pameti, shvatio bi da se institucije ne brane prijetnjama nasiljem na internetu, niti se patriotizam mjeri stepenom agresije prema komšijama. Građanima ne trebaju ratnohuškački pokliči niti umišljeni komandanti, već pravna država, plate od kojih se može živjeti i mir koji ovakvi politički diletanti svakodnevno pokušavaju minirati.
